Preslica (alat)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/71/Reine_Berthe_et_les_fileueses%2C_1888.jpg/260px-Reine_Berthe_et_les_fileueses%2C_1888.jpg)
Preslica je drveni alat za predenje vlakana. Osmišljena je za pridržavanje vlakana držeći ih raspletene kako bi se lakše odvijao proces predenja. Najčešće se koristila za držanje lana, ponekad i vune, ali može se koristiti s bilo kojom vrstom vlakana. Preslica se koristila tako da su se vlakna oko nje omotavala i stezala vezivanjem užetom ili vrpcom.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c3/Adolphe_Braun_Alsace_costume.jpg/170px-Adolphe_Braun_Alsace_costume.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/64/William-adolphe_bouguereau_the_spinner.jpg/170px-William-adolphe_bouguereau_the_spinner.jpg)
U hrvatskoj tradiciji bilo je u uporabi više tipova preslica: u obliku štapa; s prstenastim izbočenjem; s umetnutim uspravnim krugom; s poprječnim prječkama koje su bile ravnie ili u obliku krila; u obliku rašlje s ograncima koji su bili slobodni ili povezanima na vrhu; s gornjim dijelom u obliku konusa; u obliku koplja, lopate ili buzdovana. Često su bile ukrašavane i bile su dio osobne imovine žena.[1]
U Zapadnoj Europi postojale su dvije uobičajene vrste preslica, ovisno o metodi predenja. Tradicionalna forma preslice držala se pod pazuhom lijeve ruke za vrijeme predenja, a proizvedena nit namatala se na vreteno. Bila je dugačka oko 1 metar, a prelja je formirala nit lijevom rukom izvlačeći vlakna iz preslice i namatala ju na vreteno desnom rukom.[2] Ovakav oblik preslice je stariji, budući je ručno predenje prethodilo predenju na kolovratu.
Preslica se također može montirati kao dodatak kolovratu. Na kolovratu je smještena u blizini kalema, tako da bude pri ruci prelji. Ova je verzija kraća, ali se po svemu ostalom ne razlikuje od tradicionalne preslice.
Suprotno zapadnoj verziji, tradicionalna ruska preslica oblikovana je u obliku slova "L", s horizontalnom tablom zvanom donce i vertikalnim plosnatim dijelom, obično u obliku vesla, na čijoj se unutarnjoj strani vezao ili drukčije pričvrstio svežanj vlakana. Prelja je sjedila na donceu, a vertikalni dio preslice nalazio se na njenoj lijevoj strani iz kojeg je izvlačila vlakna lijevom rukom. Ova vrsta preslice mogla se kombinirati i s vretenom i s kolovratom. Ruske tradicionalne preslice često su bile bogato ukrašene rezbarijama i crtežima, te predstavljaju važan element ruske narodne umjetnosti.[3]
Namatanje preslice je radnja postavljanja i učvršćivanja vlakna oko tijela preslice. Kod predenja lana, namatanje se vrši polaganjem vlakana lana na ravnu površinu, otprilike paralelno izravnatih s tijelom preslice, potom se vlakna lagano obavijaju na preslicu. Vlakna se potom pričvrste vezanjem istih tankim užetom ili vrpcom pri samom vrhu, pazeći pritom da ne budu prečvrsto vezana.
U engleskom govornom području, pojam "preslica" (eng. distaff) često se koristi kao pridjev za opis ženske grane obitelji[4] (npr. majka jedne osobe i svi njeni krvni srodnici nazivaju se "distaff side" obitelji te osobe). Pojam se razvio među zajednicama engleskog govornog područja gdje je preslica kao alat često simbolizirala život u domaćinstvu. Pojam se uglavnom izgubio u moderno vrijeme, kao i njegovi antonimi mač ili koplje za označavanje očeve loze obitelji.
u nordijskoj mitologiji je božica Frigg prela vlakna od oblaka sa svoje preslice ukrašene dragim kamenjem u nordijskom zviježđu Friggin kolovrat (nor. Friggerock).